«Selimo se za nedelju dana!» — odlučno izjavljuje Jelena, dok Marko rezignirano shvata da će morati da se prilagodi njenom planu

Da li je nezgoda zapravo bila početak nečega divnog?
Priče

Oko njih — kutije od pice i dve prazne flaše šampanjca, a u vazduhu karakterističan miris duže zatvorenog prostora.

— Hej, društvo — lift-majstor je dodirnuo Stefana za rame — ustajte!

Stefan i Marija su otvorili oči…

Devojka je brzinski ustala, počela da sređuje odeću, trudeći se da se okrene od muškaraca.

— Vidim da ste se lepo proveli? — u glasu lift-majstora se jasno čuo loše prikriven smeh.

— Sjajno! Zar ne, Marija? — Stefan je pažljivo pogledao devojku s kojom je proveo novogodišnju noć.

U njegovom glasu se osetila blaga nervoza, kao da od njenog odgovora nešto veoma važno zavisi.

— Da, sve je bilo divno — odgovorila je Marija i spustila pogled.

— Eto, onda je sve u redu, ja idem — očigledno lift-majstor nije mogao dočekati da se oporavi posle slavlja — za Priboj!

Ostali su sami, mladi su nekoliko minuta ćutali.

— Slušaj — odjednom se setio Stefan — naši prijatelji sigurno brinu, verovatno misle da gosti nisu došli.

— Aha, brinu… Nisu ni jednom pozvali — ljutito je rekla Marija.

— Nisam poneo telefon sa sobom. Hteo sam da se stvarno odmorim. A tvoj gde je?

Marija je posegnula u torbu.

Oj, ne radi… Zaboravila sam da ga napunim.

— Ma, valjda spavaju.

— Ne, Marko sigurno ne spava! Siguran sam. Šala li je — drug je nestao!

— Marko? — začudila se Marija — a njegova žena Jelena?

— Da — Stefan je zbunjeno pogledao devojku.

— Ispada da smo išli u istu Požegu! Jelena mi je drugarica…

— Onda, još pre — hajde da odemo! Jelena odlično kuva, a ja sam strašno gladan — Stefan je uhvatio Mariju za ruku — samo da se razumemo — nimalo lifta!

Mladi su se nasmejali…

Kada su stigli do vrata, Stefan je obukao kostim Vladimira i pritisnuo zvono.

Predviđajući da vrata neće odmah biti otvorena, privukao je Mariju sebi i prislonio joj usne na usne…

Vrata su se otvorila…

Marko i Jelena, koji očigledno još nisu išli na spavanje, zapanjeno su gledali svoje prijatelje… Planirali su upravo da ih upoznaju…

— Za Priboj! — izbacio je Marko.

— Za Priboj srećom! — nadovezala se Jelena.

Od tada porodice su postale prijatelji.

I ne krše jedno pravilo: pod Priboj — stepenicama se ide samo peške!

Ipak… Stefan i Marija sa mnogo topline se sećaju novogodišnje noći u liftu koja je odlučila njihovu sudbinu.

I svaki put pred Priboj makar malo ukrase lift u svom ulazu…

Nastavak članka

Doživljaji