„Selimo se za nedelju dana!“ — odlučno izjavila Jelena, dok je Miloš shvatao da se mora pomiriti s njenim planom

Zaglavili su se, ali stvaranje uspomena nikada nije bilo slađe.
Priče

Oko njih – kutije od pice i dve prazne flaše šampanjca, a u vazduhu – karakterističan miris dugo zatvorenog prostora. – Hej, ljudi – lift-majstor je dotakao Vuka za rame, – vreme je za ustajanje! Vuk i Milica su otvorili oči… Devojka se brzo podigla, sređivala odeću, pažljivo se okrećući leđima prema muškarcima. – Vidim da ste se lepo proveli? – u glasu lift-majstora mogao se čuti teško skrivani smeh. – Odlično! Zar ne, Milice? – Vuk je pažljivo pogledao devojku s kojom je proveo novogodišnju noć.

U njegovom glasu bilo je malo uzbuđenja, kao da je od njenog odgovora zavisilo nešto veoma važno. – Da, sve je bilo divno – odgovorila je Milica i spustila pogled. – Pa, super, onda ja idem – lift-majstoru je očigledno žurilo da se odmori posle praznika, – srećna Nova godina! Ostali su sami, a mladi su nekoliko minuta ćutali. – Slušaj – odjednom se setio Vuk – naši prijatelji sigurno brinu, verovatno misle da gosti nisu došli. – Aha, brinu… Nisu ni jednom pozvali – ljutito je rekla Milica. – Ja nisam poneo telefon. Hteo sam da se lepo odmorim. A gde je tvoj? Milica je zaronila u torbu. – Evo ga. O, ne radi… zaboravila sam da ga napunim. – Dobro, možda da odemo? Ljudi se brinu. – Ma ne, oni sigurno spavaju. – Ne, Miloš sigurno ne spava! Siguran sam. Nije šala – prijatelj je nestao! – Miloš? – iznenadila se Milica – a njegova žena, Jelena? – Da – Vuk je zbunjeno pogledao devojku. – Ispada da smo išli na istu stanicu. Jelena je moja drugarica… – Onda – tim pre hajde! Jelena odlično kuva, a ja sam strašno gladan – Vuk je uhvatio Milicu za ruku, – samo ovo obećaj – ni slučajno lift! Momci su se nasmejali… Kada su stigli do vrata, Vuk je obukao kostim Deda Mraza i pritisnuo zvono.

Predviđajući da vrata neće odmah biti otvorena, privukao je Milicu sebi, pritisnuo usne na njene… Vrata su se otvorila… Miloš i Jelena, koji očigledno još nisu išli na spavanje, začuđeno su gledali svoje prijatelje… Planirali su da ih upoznaju… – Srećna Nova godina! – izustio je Miloš. – Srećna nova sreća! – nadovezala se Jelena. Od tada porodice ostaju prijatelji.

I strogo se pridržavaju jednog pravila: za Novu godinu – samo peške uz stepenice! Nema lifta! Ipak… Vuk i Milica sa toplinom se prisećaju novogodišnje noći u liftu koja im je odlučila sudbinu. I svaki put pred Novu godinu makar malo ukrase lift u svojoj zgradi… Možda će nekada zatrebati…

Nastavak članka

Doživljaji